Utakmica protiv AEL-a bila je još jedan šamar za svakoga ko voli Partizan. Svi smo se složili da nije problem izgubiti od jačeg od sebe i to u gostima, problem je što se naš tim raspada. Ceo klub se urušava, svakog dana je sve gore i gore. A nema naznaka da će doći do promena koje će doneti boljitak.
Kako smo došli u situaciju da naš klub ne može da prođe jednu prosečnu ekipu? Kako smo toliko istrulili da čak titule koje smo osvajali u zadnjih 5 godina, deluju samo kao šminka?
Neću se vraćati na period kad smo bili sila u Evropi, dovoljno je da se osvrnemo na poslednju deceniju. Imali smo i lepih trenutaka, ali svaka uspešna sezona je praćena sa bar 2 vezane katastrofalne sezone koje su anulirale sve dobro.
I gde smo sad?
Da krenem od ljudi koji vode klub.
Presednik FKP Dragan Đurić je dugo godina u klubu. Tek pre par godina je postavljen na čelo kluba. Kada se pogleda profil ove osobe, jasno je da je on postavljen od strane nekog moćnijeg koji ima jake veze u vlasti ove napaćene zemlje. Čovek koji je bio taksista, sada suvereno vlada jednim gigantom kakav je Partizan. Oko sebe je postavio ljude koji su oličenje parazita, ološa i šljama koji pije krv ovom narodu. Decenijama takvi ljudi vode državu, tako je stanje i u našem klubu. Partizan je uvek bio “zlatna koka” za sve koji bi se dokopali neke funkcije. Ti ljudi sem svojih ličnih interesa ne pokazuju nikakvo interesovanje za napretkom firme u kojoj rade (FKP). Njih to i ne interesuje. Njih interesuju pare od prodaje dece iz Teleoptika. Preko najvećeg robovlasnika na ovim prostorima, ostvaruju ogroman profit. Kakvu saradnju imaju Đurić u Falji, pa sam đavo bi im lično čestitao! Uživaju zaštitu države, svako dobija deo kolača…
Sada dolazim do igračkog kadra.
Kakva je to selekcija igrača, kakav plan i kakvu srategiju za prelazne rokove imaju ljudi čiji je to posao, kad nam se dešava da ne možemo da se izborimo sa ekipama koje su prosek u Evropi? Deca se teraju da potpišu ugovor sa Faljijem, FKP je pretvoren u poligon za razigravanj Faljijevih igrača. Svako ko se trudi, ko voli klub, a nije sa njima u dobrim odnosima, oteran je iz kluba, ili u slučaju fudbalera – poslat na pozajmicu ili prodat.
Kad se pri tome doda tragično pravili o ograničenju broja stranaca – pogodite ko se tome najviše obradovao? Pa naravno – Đura&Falji. Zbog čega da nam igraju zli stranci (Kleo, Žuka, Mo, Dia, Tejgo…), kad mogu Babirlo, braća Šćepović (jer jedan nam nije bio dovoljan)… – ukratko “naša deca”.
A ta deca mogu da popiju i da pojebu svaku fuksu koja se pojavila na splavu. A fudbal? Pa treniraće kad se nađe vremena. Njihov status je siguran. Brašanac može da se trudi koliko hoće, da igra na pripremama dobro, da bude skroman i miran – džaba! On će ponovo na pozajmicu, jer zamenik kapitena mora da igra (po našim živcima). Brašanac je bio jedan od igrača koji su prošli pripreme i bili zapaženi. Sa druge strane, igrač sa brojem 25 je svojim ličnim primerom trebao da bude među najboljima, najagilnijima… Ali, zašto bi se trudio i naporno trenirao, kad mu je Falji menadžer?
Skraćivao je trim stazu (a što da trči?), igrao kako i šta je hteo…
Žalosno je bilo gledati duel igru igrača AEL-a i igrača koji nose dres Partizana. Nadtrčali su nas, nadskočili, nadjačali…
Svaki navijač Partizana bi dao jedan bubreg da na minut zaigra u dresu kluba za koji navija.
A šta rade dotični fudbaleri (čast nekolicini izuzetaka)? Njima, kojima je plaćeno da igraju za Partizan?! Jedino šta od njih tražimo je da daju sve od sebe, ali oni neće da se udostoje ni to malo što od njih tražimo da nam pruže. Jebe se njima za Partizan!
Šta reći o navijačima?
Zla krv je odavno među Grobarima. Onoga trenutka kada je navijanje postalo unosan posao, duh Grobarstva je uništen. Još uvek živi u delu navijača, ali ga na tribini više nema. Vode nas kriminalci, njihovi ortaci cigani, ljudi koji je postavio Đurić da mu brane dupe. Naravno, nisu svi isti. Jedno svetlo na kraju tunela je sveća koju, po mraku tumarajući, nose Grobari koji su uprkos svemu, ostali neiskvareni voleći Partizan.
Šta će biti sa nama?
Jasno je svima, da dok su Đurić i njegovi poslušnici u klubu, mi idemo u ponor. AEL uopšte nije bitan. Možda ih i prođemo, ali “ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji”.
PFC Manija