U jednoj zemlji daleko daleko, nalazilo se pleme koje je žarko želelo da ode na veliko lovište, ali da bi to uradili bilo je potrebno da pobede druga plemena. Takmičenje je bilo krajnje jednostavno, ko ubije više jelena pobeđuje.
Junak ove priče, mali Hiajava bio je ratnik u jednom plemenu. Iako je po ratnim, ali i mentalnim sposobnostima mnogo zaostajao iza drugih ratnika, prvi pa onda i drugi Veliki poglavica su ga neumoljivo forsirali. Od Hijavate se nije tražilo da odlično odigra ratni ples, da šarmira jelene svojom bujnom kosicom, ili da oštri strele drugim ratnicima, od njega se tražilo da "ubije jelena". Redovno se Hijavata nalazio u odličnoj šansi da odapne strelu, nekad je to i uradio, ali svakom prilikom desio se neki maler. Prvo mu zasmeta predivna kosica, zatim mu sunce udari u oči a slava u glavu, a dešavalo se i da vetar duva u neodređenom pravcu i skrene njegovu strelu. Bilo kako bilo, godine su prolazile a naš junak nikako da ubije tog famoznog jelena.
Gleda to Veliki poglavica pa umesto da ga pošalje da nosi vodu sa ostalim ženturačama, jer u svakom plemenu pa i u ovom bi trebalo da se zna ko kosi a ko vodu nosi, on ga unapređuje u "Malog poglavicu". Ni u svom prvom lovu kao Mali poglavica Hijavata se nije proslavio. Strelice su i dalje letele pored jelena, koji su čak počeli da se belje i drsko smeju neveštom ratniku, do te mere je Mali poglavica u poslednjem lovu smorio Velikog poglavicu pa je ovaj rešio da ga konačno izvede iz lova i uvede već dokazanog i prekaljenog ratnika.
Ipak i pored redovnih promašaja Hijavate, njegovo pleme će najverovatnije otići na veliko lovište, ponajviše zahvaljujući drugim ratnicima poput Laneta i Baneta, ali tu je i plavokosa vila koja zna da iz punog trka upuca jelena.
Šta će ovo pleme nebeskog naroda uraditi na velikom lovištu lako je prognozirati. Ukoliko Hijavata ostane glavni lovac, a Veliki poglavica i dalje dozvoli da mu jedan ratnik određuje ko će s njim u lov, seljački rečeno najebali su! |